piše: Nenad Gujaničić
8. jun, 2023.

Na prvi pogled, nema tu ničega dramatičnog. Najveća kompanija u našoj zemlji, Naftna industrija Srbije (NIS), odlučila je da akcionarima kao i proteklih godina (osim u vreme pandemije) podeli četvrtinu dobiti. S obzirom da je prošlogodišnja dobit najveća u istoriji kompanije i isplaćena dividenda poneće isti takav epitet.

Međutim, kao i u svemu ostalom u životu, đavo se krije u detaljima, a jedan od njih sve je samo ne sitan. Svega nekoliko dana pred donošenje predloga odluke o raspodeli dobiti, odbor direktora NIS-a odobrio je donaciju od 60 miliona evra najvećem manjinskom akcionaru, Republici Srbiji, kao podršku njenim projektima „iz oblasti obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite“.

A da će NIS-ova dobit, iz koje se kao od šale može isplatiti ova donacija, biti rekordna znalo se već u novembru prošle godine kada je kompanija objavila odlične devetomesečne rezultate poslovanja, bazirane na visokoj ceni nafte ali i činjenici da se kompanija od početka rata u Ukrajini snabdevala u velikoj meri jeftinijom ruskom sirovom naftom. Sličnu sudbinu podelili su i ostali svetski naftni biznisi. Ove kompanije koje su tokom korone i neposredno nakon nje prežaljene kao biznisi prošlosti počele su ostvarivati  rekordne kvartalne profite, a njihovi akcionari su uživali u izdašnim dividendama i sticanjima sopstvenih akcija koji su doprineli podizanju ovih hartija na istorijski najviše nivoe.

Zvaničan rezultat o poslovanju NIS je objavio u februaru, kao i uvek kao prva od svih kompanija kotiranih na Beogradskoj berzi, a u finansijskim izveštajima nalazio se konsolidovani profit od 92,4 milijarde dinara (oko 790 miliona evra). Ovo je verovatno najveći profit koji je u našoj zemlji ikada ostvarila bila koja kompanija, a zanimljivo je da je skoro pa identičan procenjenoj vrednosti kompanije u momentu njenog preuzimanja od strane Gazproma (400 miliona evra za 51 odsto vlasništva).

Da će raspodela ovog vanredno visokog profita biti predmet velike polemike moglo se naslutiti iz PR teksta kompanije koji je objavljen na Beogradskoj berzi i svim ovdašnjim medijima. Naime, u podužem tekstu o poslovanju NIS-a u 2022. godini mogla se naći gomila detalja o operativnim pokazateljima poslovanja, budžetskim davanjima kompanije, te doprinosu društvenoj zajednici. Kompanija čitaoce nije htela da zamara o finansijskim efektima godine pa je prećutala ostvarenu rekordnu dobit u svojoj istoriji.

Teško da bi korektniji (precizniji) izveštaj o poslovanju izazvao medijsku buru, ali neko je pomislio da navođenje rekordnog profita nije baš adekvatno okolnostima u kojima je država građane štitila limitiranim cenama goriva. Ili je pomislio da bi spominjanje ostvarenog profita moglo probuditi nekog od uspavanih članova odbora direktora imenovanih ispred Vlade Srbije koja nije poput nekih evropskih zemalja iskoristila mogućnost i razrezala dodatne poreze na ostvarene visoke profite.

Uprkos ovom manevru, informacija o ostvarenom profitu stigla je do najvećeg manjinskog akcionara, pa su svi oni koji su mislili da državu u odborima direktora predstavljaju supruge istrošenih političara i drugorazredni partijski nameštenici morali da prizaju da su ogrešili dušu. Država je tokom maja sprovela pritisak na kompaniju i većinskog vlasnika kako bi pridobila pogolem deo prošlogodišnjeg profita, a ishod je bio kompromis koji bi najbolje mogla opisati naša stara narodna izreka o psu i maslu.

Odbor direktora NIS-a odobrio je 60 miliona evra „za podršku projektima Vlade Republike Srbije iz oblasti obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite“, uz brzopotezni rok plaćanja do kraja maja. Već tada je bilo očito da će manjinski akcionari i brojni građani ostati uskraćeni za veću dividendu što je krajem maja i potvrđeno zvaničnim predlogom raspodele četvrtine dobiti. Time je sa odobrenom donacijom država dobila 50 odsto prošlogodišnje dobiti, manjinski akcionari tradicionalnih 25 odsto, kao i Gazprom koji će kao većinski vlasnik morati da se zadovolji ovom skromnom isplatom.

Šalu na stranu, svako ko iole poznaje poslovanje akcionarskih drušava u Srbiji svestan je situacije da većinski vlasnik ima milion načina da izvuče korist iz kompanije, dok manjinskim akcionarima ostaju na raspolaganju samo dividenda i kapitalna dobit. Manjinski akcionari NIS-a od 2010. godine pa do prošle jeseni faktički nisu ostvarili nikakvu kapitalnu dobit i zarada im se svela isključivo na dividende koje dobijaju od 2013. godine. Iako je i golim okom vidljivo da NIS iz 2008. i sada nisu iste kompanije, njegova tržišna vrednost uoči prošlogodišnjih profita bila je tek oko 800 miliona evra – identično privatizacionoj ceni.

Za ovaj nesklad u vrednovanju, istini za volju, nije zaslužan samo većinski vlasnik koga tržišna cena akcija uopšte ne interesuje, već umnogome država koja je činjenjem i nečinjenjem urušila domaće tržište kapitala pa se dividendni prinosi veći od deset procenata na ovom visoko rizičnom tržištu smatraju novom normalom. Prihvatanjem odluke da se diskriminišu manjinski akcionari i državi isplati donacija od 60 miliona evra, naša vlada je zadala još jedan udarac posrnulom tržištu kapitala. Istovremeno, ista ta država je preuzela korake da postane i vlasnik Beogradske berze, igrom tragikomičnog slučaja kako bi primila još jednu donaciju, pa je nastavak agonije manjinskih akcionara zagarantovan. Jer na kraju krajeva, dividenda je samo pravo akcionara, nikako i obaveza kompanije.

(prvobitno objavljeno u časopisu NIN)